Knowing everything = Knowing nothing

I’ve noticed that a lot of people have a problem with their attitude, they think they know and understand everything. And intriguingly, I’ve noticed the same attitude in atheists and religious people, just in a different way. Religious people think they know everything when it comes to the origin of the world, the nature of our reality, etc, the answers are given in the holy books, you just have to read it and that’s it. It is interesting that lots of religions preach humidity, while haughtily claiming they explained everything. Humidity would be a claim that you don’t know, that you don’t know is there a God or not, that you don’t know what happens after death and what was before life. That doesn’t mean that you can’t believe in some things, it just means accepting that you don’t know. On other hand, atheists will also believe in science hypotheses in the same manner religious people believe in religion, and they will believe in big bang theory just like religious people believe in God. With it, they will blindly believe in a current materialistic paradigm of perceiving reality with no problem at all, even though that perception is as dogmatic and hypothetical as religious one. Also, atheists will eagerly accept GMO, cloning, all types of mingling with nature of that sort with no moral dilemma at all. Because they think they know everything. While they don’t. No one does. No one knows the consequences of changing the genes of some species can have and what consequences eating GMO food can have on humans. The thing goes so far that people approve even cloning and genetic designing of their children. It’s just a random gene sequence anyway, so why not pretend that we are the nature itself and change some genes? It is a fact that we don’t know nature and we don’t know how and why some things in nature are the way they are, but we know one thing, nature functions perfectly by itself, the only problems in nature are the ones we create, with our destruction of nature. One of those destructions could be genetic modifying. Another question is: What gives someone the right to deny your child a look the nature intended it to have? No one has a right to do that. And not to mention what consequences those experiments can have if they go wrong. Experimenting on plants and animals also mostly just mutilates those plants and animals. So, not only that atheists of that sort are arrogant in their attitude but they are also selfish in their denial of any limits we put on ourselves and our actions.

Primjetija san da dosta ljudi ima problem s tim da misli da sve razumi i sve zna. I još zanimljivije, primjetija san jako često da takav mentalni sklop imaju vjernici, i također ateisti, i jedni i drugi na svoj način. Vjernici misle da sve znaju kad je u pitanju porijeklo svita, priroda naše realnosti itd, odgovori su dati u svetim knjigama, samo ih čitaj i drž se napisanog. Zanimljivo, a dosta religija propovida skromnost, dok paralelno, nadmeno tvrde da su sve objasnile. Skromno bi bilo prihvaćanje toga da ne znaš, da ne znaš jel ima Boga il nema, da ne znaš šta će bit nakon smrti i šta je bilo prije smrti. To ne znači da u neke stvari ne moraš virovat, ali bitno je znat da viruješ, a ne da znaš. Istu stvar san primjetija, i još češće, kod ateista. Samo što ih oni primjenjuju na druge stvari. Recimo ateisti će često mislit da je naša nauka sve objasnila, i npr virovaće u teoriju velikog praska ko vjernici u Boga. Uz to, virovaće u trenutnu materijalističku paradigmu percipiranja svita bez ikakvih problema, unatoč tome što je takvo objašnjavanje svita dogmatično i hipotetičko jednako ko religijsko. Također ateisti će recimo, bez ikakvih problema prihvatit GMO, kloniranje, raznorazno petljanje u prirodu te vrste bez ikakvih moralnih dilema. Jer misle da sve znaju. A ne znaju. Niko ne zna kakve posljedice minjanje gena neke vrste sve more imat i kakve posljedice jedenje takve hrane more imat. Ta stvar dolazi dotle da ljudi čak odobravaju kloniranje ljudi ili dizajniranje svoje dice. Jer to je ionako sve samo slučajni odabir gena, pa što i mi ne bi malo glumili tvorce, glumili da smo mi priroda? Činjenica je, mi ne znamo prirodu ni zašto je u prirodi nešto takvo kakvo jest, ali znamo da priroda savršeno funkcionira sama po sebi, i da joj jedini problem zapravo stvaramo mi, svojim uništavanjem nje. Jedno od tih uništavanja more bit i minjanje gena. Drugo je pitanje, odkud nekome ideja da on ima pravo uzet neku biljku i životinju i minjat joj gene? Odkud nekome pravo da svom ditetu uskrati izgled koji mu je priroda namjenila? Niko nema to pravo. A da ne govorimo kakve sve posljedice takvi eksperimenti mogu imat na dici npr, ako stvar malo ode u krivu. I eksperimentiranje na biljkama i životinjama uglavnom samo sakati te iste biljke i životinje. Tako da, ne samo da ateisti takvog mentalnog sklopa su arogantni jer misle da sve znaju, nego su i sebični i nemaju nikakvog osjećaja di je granica onoga šta mi imamo pravo drugima uradit.

Advertisements

12 thoughts on “Knowing everything = Knowing nothing

  1. Odličan ti je tekst i zapažanje na kome se zasniva.
    Na stranu posledice (koje ćemo svi sagledati pre ili kasnije), interesantna mi je paralela između “slepe tačke” religioznih i ateista, odnosno, nedostatak uvida u relativnost percipirane realnosti.
    To mi je i inače omiljena tema za razmišljanje – koliko smo svi u današnje vreme inficirani “ludilom našeg vremena” i ne umemo da iskoračimo iz njega. Sa prezrivim osmehom gledamo na one koji su naivno verovali da je Zemlja centar sveta i da je ravna, a koje su sve zablude današnje dogmatski nedodirive “istine”?

    Like

    1. Baš tako, potpuno se slžen sfyonful. Sem razmišljanja o našem sljepilu, meni je zanimljivo razmišljat u pozitivističkom smislu, šta bi sve zapravo mogla bit istina? To su dvi strane iste medalje. Recimo ideja o životu, kako mi zapravo znamo šta je živo a šta ne? Na osnovu čega moremo znat da sami atomi nisu na neki način ‘živi’, samo na neki način koji je potpuno drugačiji od definicije života koju mi imamo? Razmišlja san bija o tome, i pisa na matičnom mi blogu koji je na blogger.ba domeni, kako zapravo, nešto neživo ne mere stvorit život. To mi je logički izvelo, razmišljajuć o našoj hrani, kako se prehrana kad se sve sabere i oduzme bazira zapravo na neživim materijalima koje biljke uzimaju iz zemlje, i na sunčevoj energiji koju dobivamo iz svemira, tako gledajuć san se zapita jel moguće da je zapravo sve na neki način živo? Ali ne metaforički, nego doslovno govoreć. Samo što je živo na neke načine koje mi još ne poznajemo.

      A vjernici i ateisti (to jeste scijentisti među ateistima) su dogmatični zapravo, na jako sličan način. Baš san nedavno na jednoj emisiji sluša lika kako govori o scijentizmu, o tome kako su scijentisti ‘vjernici u sve službene teorije u znanosti’. Ateisti su često takvi, zapravo, dogmatični kao i zadrti među vjernicima.

      Liked by 1 person

      1. A kakva je uopšte definicija živog? 🙂
        Samo ono što posredstvom naših (krajnje ograničenih) čula, i (malo manje ograničenih) instrumenata zapažamo da se, kreće, hrani, razmnožava je živo?
        Virusi su na granici živog i neživog, po toj definiciji…
        Da, sasvim se slažem. Jeste sve živo i doći ćemo do tačke kada ćemo pradrevni animizam posmatrati sa velikim poštovanjem, koje i zaslužuje.
        Hiljade godina “razvoja” da bi se došlo do toga da smo znali baš sve što je trebalo da znamo?
        A posle toga? Sve iz početka? 🙂

        Liked by 2 people

      2. Hm… Jeste, slažen se potpuno. S tin da ne mislin da su te tisuće godina bile džaba. Sad smo svjesni. Animisti i ljudi iz različitih plemena su bili tabuizirani i projicirali su masu svojih psihičkih sadržaja u svoju okolinu. Koliko god da su intuitivno uboli u prave stvari, toliko su bili na primitivnom nivou, sličnom nivou diteta u našem društvu. Nisu imali razvijen identitet ni racionalno poznavanje svoje okoline. Čita san dosta o antropologiji i bilo mi je zamiljivo vidit zapravo kako mi imamo romantičnu predstavu tih ljudi iz plemena kao ‘slobodnih’ a nas kao robova civilizacije i slično. Zapravo, nismo nikad bili slobodni ko danas, ljudima iz plemena je svaki korak u životu obilježen nekim tabuom, kako se šta mora radit. Oni žive u strahu, i s razlogom, jer im je okolina opasna. A da ne govorimo o tehnologiji i tome što se danas u civilizaciji više ne plašimo baš gladi, lavova, vukova, kiše, i slično. 🙂 Mislin da sad dolazimo do točke kad ćemo probrat ono dobro što smo postigli i vratit se onome šta smo izgubili. Fromm je pisa u knjizi Dogma o Kristu, o tome kako se čovik zapravo mora odvojit od prirode, da bi se osvijestija, i onda se ponovo svjesno poveza s prirodon. To je ono što se danas dešava, evo, i u ovin komentarima. 🙂

        Liked by 1 person

      3. Jeste, majka priroda je najgori od svih gospodara. U istim smo “vodama” i načelno i ja tako posmatram. Ovo što mi pesimistički izleti su sumnje u cenu koju smo platili za osvešćivanje. Jung je na jednom mestu pisao o ritualnom lečenju sepse kojem je prisustvovao u sred Afrike tokom jedne od ekspedicija. Tim naučnika nije imao lekara sa sobom i vrač je lečio ženu od sepse. Naravno, svi Evropljani su sa padsmehom očekivali da žena umre, što se nije dogodilo.
        Preko noći žena je bila izlečena.
        Nemam razloga da sumnjam u čovekove reči.
        Dakle, sa jedne strane su tabui, odsustvo slobode i realan odnos i manipulacija “manom”, a sa druge svesnost, volja i neurotika u nedostatku pravih opasnosti.
        Ja želim da verujem da je sledeći korak spajanje kao misterium coniunctionis na nivou čovečanstva.
        Jedino ostavljem malo skepse u to da li su vede u pravu i da ne dolazi jedinstvo, nego kruženje svega iz početka.
        A baš bih volela da jeste tako kao što kažeš… baš, baš… 🙂

        Liked by 1 person

      4. Junga čitaš, fino bome haha, očigledno smo u istim vodama i što se tiče literature. 🙂

        Ima dosta tih slučajeva takve vrste liječenja u plemenima. Ima sve svoje, moremo reć i da su članovi plemena ko takvi bolje prilagođeni za takvo liječenje jer su otvoreni za mogućnost da ono uspije. I ja virujen u to spajanje na nivou čovječanstva, mislin, vrhunske mogućnosti tu postoje. Još sad imamo i tehnologiju koja more odigrat svoju ulogu u svemu tome, ko zna šta sve ćemo otkrit. Meni se sviđa naučni pristup duhovnosti koji ima npr Jung, sviđa mi se kad se racio uvede u mistiku i kad se tako stvar sagleda. Mislin da je tu ključ tog spajanja, razvijen intelekt ali i znanje o njegovin granicama i onome što ide van njegovih uobičajenih granica. A ne virujen da sve samo more poć ponovo ispočetka… Po vedama zapravo, mislin da ni nema početka, ili je to već kineska filozofija, fakat ne znan, al znan za tu ideju da nema ni kraja ni početka. Mislin da je priroda stvarnosti jedno stalno kruženje, ali kruženje koje je uvik novo. Tako se bar da zaključit iz ovog što vidimo našin osjetilima i dosezima spoznaje, a kakva je stvarnost zapravo, ćemo valjda jednon i sami spoznat kroz lično iskustvo. 🙂

        Liked by 1 person

      5. Vjerovatno… Da iskoristin jednu Jungovu metaforu: to je ko da kročiš na novi kontinent, svako dođe na određeno misto na njemu i vidi to, i međusobno se mgu čak i posvađat i jedno drugom tvrdit da nisu došli na taj kontinent, jer je on ovakav i ovakav a ne takav i takav. A zapravo, svako to iskustvo važi i točno je. 🙂 To je Jung pisa za psihologiju i psihologe koji su pioniri u svojoj struci… A mislin da važi i za ovo. 🙂

        Liked by 1 person

  2. I tu dolazimo do rasprave da li postoji nešto objektivno samo po sebi ili je sve samo refleksija onoga koji posmatra, a time odosmo u filozofiju… 🙂
    Još kad bi te discipline uopšte mogle da budu razdvojene! Ako ljudska spoznaja (neću reći svest) ikada odmakne iznad nožnih članaka, prvi pokazatelj bi bio stavljanje psihologije, filozofije i teologije kao ogranke istog fakulteta koje nužno moraju da rade zajedno. Antropologija bez tri prethodne je besmislena (isto važi za arheologiju i istoriju).
    Ako je stvarnost samo jedna i objektivna sama po sebi, onda viđenje istog kontinenta na bezbroj načina iskazuje ljudsku nemogućnost da ikada zaista spoznaju stvarnost.
    Sa druge strane, ako su različita ljudska viđenja validna očitavanja stvarnosti, onda dolazimo do toga da je ili mi do određenog stepena kreiramo svojom psihom i da ona sama po sebi nije objektivna ili da je slojevita multirealnost – koja sadrži sve moguće opise u sebi i postoji kao niz preklopljenih univerzuma istovremeno…
    Uhhh, sigurno ima istraživanja o ovome, ali eto, inspirisao si me pa sama iscedih ovo iz sebe… Hahaha…

    Šta ti misliš o tome?
    Drago mi je da smo se pronašli! Retko imam priliku da sa nekim razgovaram “sa kime se razumem”.

    Liked by 1 person

    1. I meni je drago, baš mi je gušt pričat s tobon o ovome, sve gledan ima li novih komentara haha.

      Hmm, znaš kako meni to izgleda. Mislin da je stvarnost sve skupa ajmo reć jedinstvena, isto ko što je jedinstven i kontinent, fizički gledano čini jednu cjelinu, ali prosto, ljudski um ima ograničenja prilikom spoznaje stvarnosti. Ne mislin baš da je mi kreiramo pa da je zato različita, nego više psihološki, mi u stvarnosti vidimo samo ono što imamo u nama, nismo u stanju vidit nešto što ne poznajemo. I zato svi mi različiti vidimo različite stvari, a sve su točne. Vjerovatno ne meremo intelektualno spoznat stvarnost točno onakvu kakva je, mada virujen da objektivna stvarnost postoji. To opet ne isključuje mogućnost da mi sami kreiramo svoju stvarnost, ako je i kreiramo onda je objektivna stvarnost takva da omogućuje da je i sami kreiramo! Valjda ovo što pričan ima smisla, i ja sad taman razmišljan o tome kako ovo pišen. A stvarnost vjerovatno jest slojevita, i stalno se minja, tako da je teško možeš spoznat jer je u konstantnom pokretu. Zapravo je više poanta u tome da naučimo, da se poetski izrazin, plesat sa stvarnosti, nego toliko da je intelektualno spoznamo.

      A jest, mislin da bi se sve te discipline što navodiš mogle povezat i potpomagat jedna drugu, mada bi i dalje tribale ostat odvojene prosto jer tako lakše obuvhaćamo stvarnost, jer bi bilo iz praktičnih razloga jako teško bit i psiholog, arheolog i antropolog npr.

      Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s