New ageri i Scijentisti

Ima jedna tema o kojoj se nakanjivan pisat ima nekoliko… Rasijan san jer već nekoliko dana loše spavan, pa ne znan koliko ću uspit bit koherentan, al et. U životu naletiš na razne ljude, i, mada je svak individua za se, mogu se svrstat neke grupacije. Tako neke grupacije moš svrstat u neke malo veće spektrove, a kako naš analitički um voli vidit stvari u dualnostima, možemo stvorit i neke krajnosti. Te krajnosti, jasno, odgovaraju jednom logičkom kontekstu koji se razmatra. One krajnosti koje me zanimaju u ovom postu su ove dvi: New age zanesenjaci i Scijentisti – većinom ateisti i agnostici. U dosta san situacija se nalazija u raspravama sa nekin koga bi moga svrstat u neke od ove dvi grupe, u budući da je tih ljudi u današnje vrime dosta, ima smisla da se osvrnen i danen općenitiji komentar na (po meni) netočne stavove i svjetonazore tih ljudi. Prvo prvi!

Prvo da kažen da je New age svjetonazor sam po sebi i ok do neke mjere, to je produkt našeg vrimena, spajanje i miješanje istoka i zapada (ili sjevera i juga 🙂 ), i dosta dobrih stvari se da nać na New Age sajtovima, i uz to, jako puno ljudi ima neke stavove koji su zapravo dio New Agea, npr ako misliš da trebaš bit pozitivan i da ako pozitivno razmišljaš, privlačiš to u svoj život, i obratno za negativno razmišljanje, to je New Age. Tako da, dosta toga u New Age-u je ok, osim nekih major rupa i šupljih priča koje se tu vrte. Prvo je površnost. Npr, mislit da je za promjenit svoj život dovoljno zamišljat sebe kako ostvaruješ svoje ciljeve, govorit sebi da se voliš, dok se gledaš u ogledalo i slično, je notorna glupost. Jasno da je za promjenu svog života nužno i promijenit misli, ali ovakav pristup zanemaruje dublje razloge zbog kojih uopće imamo misli koje imamo. Stvarna i ozbiljna promjena proizlazi iz iskustva koje proživljava cijela ličnost u kojoj su misli samo dio, i često posljedica a ne uzrok problema. Također, ono šta je puno bitnije od zamišljanja i govorenja afirmacija su tri stvari: Trud, trud i trud. I ispravna svijest o sebi i problemima koje imaš. Još jedna česta zabluda koju čuješ kod New Age ljudi je da je problem naše percepcije naš ‘racio’, ‘um’, ‘ego’, kako oni to već vole nazivat, koji nas navodi na krivi put a zapravo mi samo trebamo zanemarit racio i bit prirodni i time ćemo postić sriću, prosvitljenje, itd. To je opet, notorna glupost. Mi, ko razumna bića, ne bi uopće mogli postojat bez racija, bili bi mentalno zaostali, a prosvjetljenje, šta god kome značija taj proces, se također vršii raciom, ili točnije, dešava se kroz racio, između ostalog. Također, ko individue nužno imamo ego, i tu imamo paradoks, da oni raciom tvrde kako nam ne treba racio i egom da nam ne triba ego. Dakle, kontradiktornost i apsurd. S tim da i pri ovom slučaju oni su uboli dio problema, jer ljudi i imaju problem sa egom i raciom, ali međutim, otišli su u smišno rješenje, negirat uopće racio i ego. Pravo rješenj i pravi problem nije korištenje ili ne korištenje racia i ega, nego ispravno ili neispravno korištenje istih. Uz ovo sve bi triba dodat da ova grupa ljudi ima kroničnu nekritičnost prema stvarima koje čitaju, pa će povirovat u svaku glupost bez provjere i također, ne trude se da im stavovi imaju ikakav ozbiljan, ako je nužno i znanstveni temelj.

Druga grupa ljudi su scijentisti. Scijentizam ukratko znači: Dogmatično vjerovanje u sve mainstream teorije u znanosti, i jednako dogmatično odbacivanje sveg znanja koje ne spada u tu kategoriju bilo da dolazi iz same znanosti ili izvan znanosti. Scijentisti su često ateisti i agnostici koji se busaju u prsa kako nemaju svoju religiju i napadaju sve što ima neke veze sa religijom ili duhovnosti, a u stvarnosti, oni su dogmatični vjernici jednako kao kakvi vjerski fanatici. Scijentisti su uglavnom vezani za trenutnu mainstream znanstvenu paradigmu koja fetišizira materiju, vidljivu i opipljivu, pa tako odbijaju vidit da postoje ikakve granice toj paradigmi. Neki stavovi su čak i općeprihvaćeni, mada nikad nisu dokazani, za primjer možemo uzet stav da genetika uzrokuje psihičke bolesti. Ova tvrdnja nije nikad, al ama baš nikad dokazana. Naravno, neke stvari jesu genetski uvjetovane, ali problem sa scijentistima je taj što oni fetišiziraju genetiku, jer jedino njoj mogu pribjeć kao nečem opipljivom, i onda genetikom objašnjavaju stvari koje s njom nemaju veze. Scijentisti će također i sasvim znanstvene stvari odbit kao neznanstvene, na sličan način kao što su davnašnji dogmatici odbacili zemlju kao kuglu (tj elipsu jel), zemlju koja se vrti oko sunca, itd, kriterij je jedino – uklapa li se to u njiove stavove. Tako recimo u znanosti postoje teorije koje su doslovno šikanirane, takva je recimo Teorija inteligentnog dizajna, ili eksperimenti kojima se dokazuje telepatija npr. Telepatiju samu već zvuči suludo spominjat u znanstvenom kontekstu, i to ni zbog čega već zbog sveprisutnog scijentizma, jer telepatija je još davno znanstveno proučavana i dokazana. J.B. Rhine je provodio eksperimente u kojima bi učesnici pogađali redom špil od 25 karata. Provođeni su tako da bi unaprid govorili svih 25 karata što misle da će bit, i onda bi se mehanički, slučajnim odabirom izbacilo 25 karata. Eksperimenti su rađeni statističkom metodom gdje se mjerila vjerovatnost da se pri pogađanju radi, odnosno ne radi o telepatiji. Došlo je do rezultata među kojima je jedan učesnik ima vjerovatnost od 1 naspram 1.298,023,223,876,953,125. da se pri navedenom slučaju ne radi o telepatiji. Znači toliko je malo vjerovatno da telepatija pri tom slučaju ne postoji. Također, fenomen sinkroniciteta među koji spada i telepatija, je proučava jedan od tri najznačajnija psihologa ikad, Carl Gustav Jung. I sam je nebrojeno puta nailazija na telepatiju kao fenomen, pri liječenju svojih pacijenata. Za temu sinkroniciteta je najbolje pročitat djela C.G. Junga, prvenstveno knjigu: Život i duh. Između ostalog postoje primjeri osobe koja sanja smrt prijatelja i sazna da je ovaj te noći ubijen, itd, ima obilno puno materijala, a ako iskreno propitamo ljude oko nas a i same sebe, sigurno ćemo naić na telepatiju ko jedno gotovo pa uobičajeno iskustvo. Ipak, kod scijentista pri samom spomenu telepatije nailazimo na podsmjeh, mada je ko što spomenuh, jedan od tri najvažnija naučnika u psihologiji ustvrdija fenomen sinkroniciteta, a knjigu o njemu je izda sa Paulijem, fizičarem koji je dobitnik Nobelove nagrade. I onda će neko na reć da su te tvrdnje neznanstvene! Šta sve ljudski mozak može, čudo jedno. 🙂 Također, onoliko koliko New ageri znaju ubacit gluposti kao neku duhovnost, tako scijentisti imaju podsmjeh na sve u vezi duhovnosti, poput recimo, čudesnih iscjeljenja i izlječenja, kojih ima na tisuće ako ne i na stotine tisuća. Ako nekoga zanima evo samo jedan primjer, izguglajte Anitu Moorjani, ima Na rubu znanosti cila emisija s njon, i poslušajte kako je medicinski neobjašnjivo izličila rak nakon što je imala ‘Near death experience’, koji je za nju bija pravi duhovni preporod. Također, ikakva ideja na postojanje duše, čakri itd, je smiješna scijentistima, mada se te stvari tisućljećima zapravo, proučavaju, samo drugim oblikom znanja.

Eto, toliko za ovaj post o ovim dvima grupama ljudi! Nadan se da ne spadate ni u jednu, ili ako jeste, da ćete razmislit o ovde iznesenom i sami istražit bolje stvarnost oko nas. 🙂

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s